Logopedija je nauka koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnostikovanjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani sa produkcijom govora, percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije (definicija Evropskog Udruženja logopeda – CPLOP).
Logopedija je samostalna interdisciplinarna naučna disciplina. Logopedija se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnostikovanjem i tretmanom poremećaja ljudske komunikacije. Pojam komunikacija u ovom kontekstu koristi se u najširem smislu svega onoga što se odnosi na čoveka, ali isključuje značenja koja se odnose npr. na elektronske komunikacije (telekomunikacije) i sl.Deca sa ASD-om mogu imati teškoće u razvijanju jezičkih sposobnosti i razumevanju onoga što im drugi kažu. Oni takođe često imaju poteškoće u neverbalnoj komunikaciji, kao što su gestikulacije ruku, kontakt očima i izrazi lica.
Sposobnost dece sa ASD da komuniciraju i koriste jezik zavise od njihovog intelektualnog i društvenog razvoja. Neka deca sa ASD-om možda neće moći da komuniciraju putem govora ili jezika, a neki mogu imati veoma ograničene govorne sposobnosti. Drugi mogu imati bogate reči i moći će detaljno da govore o određenim temama. Mnogi imaju problema sa značenjem i ritmom reči i rečenica. Takođe, oni ne mogu da shvate govor tela i značenja različitih vokalnih tonova. Uzete zajedno, ove poteškoće utiču na sposobnost dece sa ASD-om da komuniciraju sa drugima, posebno sa osobama koje imaju isto godina. ASD-Autism Spectrum Disorder
Ponavljajući ili kruti jezik
Deca s ASD-om često govore stvari koje nemaju smisla ili se ne odnose na razgovore koje imaju s drugima. Na primer, dete može brojati od jednog do pet puta u toku razgovora koji se ne odnosi na brojeve. Ili dijete može neprestano ponavljati riječi koje je čulo - stanje koje se naziva eholalija. Neposredna eholalija se javlja kada dijete ponavlja riječi koje je netko upravo rekao. Na primer, dete može da odgovori na pitanje postavljajući isto pitanje. U odloženoj eholaliji, dijete ponavlja riječi koje su čuli ranije. Dete može da kaže “Da li želite nešto da popijete?” Kad god on ili ona zatraže piće. Neka deca sa ASD-om govore glasom ili pjevanjem ili koriste govor kao robot. Druga deca mogu da koriste fraze sa zalihama da započnu razgovor. Na primer, dete može da kaže: "Moje ime je Tom", čak i kada razgovara sa prijateljima ili porodicom. Drugi pak mogu ponoviti ono što čuju na televizijskim programima ili reklamama.
Uski interesi i izuzetne sposobnosti
Neka deca mogu da isporuče detaljan monolog o temi koja je u njihovom interesu, iako možda neće moći da vode dvosmerni razgovor o istoj temi. Drugi mogu imati muzičke talente ili naprednu sposobnost računanja i računanja matematike. Otprilike 10% dece sa ASD-om pokazuje “savantske” vještine, ili izuzetno visoke sposobnosti u određenim oblastima, kao što su pamćenje, proračun kalendara, muzika ili matematika.
Nejednak razvoj jezika
Mnoga deca sa ASD razvijaju neke govorne i jezičke veštine, ali ne na normalnom nivou sposobnosti i njihov napredak je obično neravnomeran. Na primer, oni mogu vrlo brzo da razviju jak rečnik u određenoj oblasti od interesa. Mnoga deca imaju dobre uspomene na informacije koje se upravo čuju ili vide. Neki mogu da čitaju reči pre pet godina, ali ne mogu da shvate šta su pročitali. Često ne reaguju na govor drugih i ne mogu odgovoriti na svoja imena. Kao rezultat toga, ova deca se ponekad pogrešno smatraju da imaju problema sa sluhom.
Slabe neverbalne veštine razgovora
. Deca sa ASD-om često nisu u stanju da koriste gestove - kao što je ukazivanje na neki predmet - da daju značenje svom govoru. Često izbegavaju kontakt očima, što ih može učiniti nepristojnim, nezainteresovanim ili nepažljivim. Bez značajnih gestova ili drugih neverbalnih veština da bi se poboljšale njihove usmene veštine, mnoga deca sa ASD-om postaju frustrirana u pokušajima da svoja osećanja, misli i potrebe poznaju. Oni mogu da ispoljavaju svoje frustracije kroz glasne ispade ili druga neodgovarajuća ponašanja.
Ako doktor posumnja da dete ima ASD ili neki drugi razvojni invaliditet, on ili ona obično će uputiti dete na različite specijaliste, uključujući patologa govornog jezika. Ovo je zdravstveni radnik obučen da tretira osobe sa poremećajima glasa, govora i jezika. Patolog govornog jezika će izvršiti sveobuhvatnu procjenu sposobnosti djeteta da komunicira, te će osmisliti odgovarajući program liječenja. Pored toga, patolog govornog jezika može uputiti na testiranje sluha kako bi se uvjerio da je sluh deteta normalan.
Podučavanje dece sa ASD-om da poboljšaju svoje komunikacione veštine je od suštinske važnosti za pomoć da dostignu svoj puni potencijal. Postoji mnogo različitih pristupa, ali najbolji program tretmana počinje rano, tokom predškolskih godina, i prilagođen je uzrastu i interesima deteta. Trebalo bi da se bavi i djetetovim ponašanjem i komunikacijskim vještinama i da nudi redovno jačanje pozitivnih akcija. Većina dece sa ASD dobro reaguje na visoko strukturirane, specijalizovane programe. Roditelji ili primarni staratelji, kao i drugi članovi porodice, treba da budu uključeni u program lečenja tako da on postane deo svakodnevnog života deteta.
Za neku mlađu dece sa ASD, poboljšanje govornih i jezičkih veština je realan cilj lečenja. Roditelji i negovatelji mogu povećati šansu deteta da dostigne taj cilj, obraćajući pažnju na njegov jezički razvoj u ranoj fazi. Baš kao što mališani uče da puze pre nego što hodaju, deca prvo razviju pre-jezičke veštine pre nego što počnu da koriste reči. Te veštine uključuju korištenje kontakta s očima, pokreta, pokreta tela, imitacije i žamora i drugih vokalizacija kako bi im se pomoglo da komuniciraju. Deca kojima nedostaju ove veštine mogu biti procenjeni i tretirani od strane logopeda da bi se sprečila dalja razvojna kašnjenja.
Za malo stariju decu sa ASD, komunikacioni trening uči osnovne govorne i jezičke veštine, kao što su pojedinačne reči i fraze. Napredna obuka naglašava način na koji jezik može poslužiti svrsi, kao što je učenje držanja razgovora s drugom osobom, što uključuje i boravak na temu i uzimanje riječi.
Neka deca sa ASD-om možda nikada neće razviti govor i govorne sposobnosti. Za ovu decu, cilj može biti učenje komunikacije pomoću gestova, kao što je znakovni jezik. Za druge, cilj može biti komuniciranje putem simbolnog sistema u kojem se slike koriste za prenošenje misli. Sistemi simbola mogu da se kreću od ploča sa slikama ili kartica do sofisticiranih elektronskih uređaja koji generišu govor upotrebom dugmadi za predstavljanje zajedničkih stavki ili radnji.
Logopedi (SLP) pružaju širok spektar usluga, uglavnom na individualnoj osnovi, ali i kao podrška
pojedincima, porodicama, grupama za podršku i pružanju informacija za širu javnost. Logopedi
rade na prevenciji, proceni, dijagnostikovanju i lečenju govora, jezika, društvenih
komunikacija, kognitivnih komunikacija i poremećaja gutanja kod dece i odraslih.
Usluge se pružaju u sledećim oblastima:
- Kognitivni aspekti komunikacije (npr. pažnja, pamćenje, rešavanje problema, izvršne funkcije)
- Govor (fonacija, artikulacija, fluentnost, rezonanca i glas uključujući aeromehaničke komponente respiracije)
- Jezik (fonologija, morfologija, sintaksa, semantika i pragmatični / socijalni aspekti komunikacije) uključujući razumevanje i izražavanje u usmenim, pisanim, grafičkim i ručnim modalitetima; obrada jezika; pismenost i jezičke pismenosti, fonološka svest
- Alternativna komunikacija za osobe sa teškim jezičkim i komunikacijskim oštećenjima
- Gutanje ili druge gornje aerodigestivne funkcije
