Poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću (ADHD) i poremećaj pažnje (ADD) predstavljaju probleme u ponašanju deteta. Ti problemi obično uključuju ekstremnu impulsivnost, hiperaktivnost, nemarnost i mogu ometati decu u učenju i druženju. Hiperaktivnost je poremećaj pažnje praćen psihomotornim nemirom. Poznat je još pod imenom ADHD sindrom (Attention Deficit Hyperactivity Disorder). ADHD predstavlja poremećaj hiperaktivnosti sa nedostatkom pažnje, stanje sa simptomima kao što su nepažljivost, impulsivnost i hiperaktivnost. Simptomi se razlikuju od osobe do osobe. ADHD se ranije zvao ADD, ili poremećaj deficita pažnje. I deca i odrasli mogu imati ADHD, ali simptomi uvek počinju u detinjstvu. Šta je ADHD?
Poremećaj hiperaktivnosti sa nedostatkom pažnje (ADHD) je složen neurorazvojni poremećaj koji može da utiče na uspeh vašeg deteta u školi, kao i na njihove odnose. Simptomi ADHD-a variraju i ponekad ih je teško prepoznati.

Mnogi od pojedinačnih simptoma ADHD-a mogu se očekivati od svakog deteta. Dakle, da biste postavili dijagnozu ADHD-a, lekar vašeg deteta će morati da proceni vaše dete koristeći nekoliko kriterijuma.

ADHD se generalno dijagnostikuje kod dece do trenutka kada su oni tinejdžeri, a prosečna starost dijagnoze je 7 godina starosti. Starija deca koja pokazuju simptome mogu imati ADHD, ali su često u ranom životu pokazivali prilično složene simptome.

Evo 14 uobičajenih znakova ADHD-a kod dece.

  1. Samo-fokusirano ponašanje
    Zajednički znak ADHD-a je ono što izgleda kao nesposobnost da se prepoznaju potrebe i želje drugih ljudi. To može dovesti do sljedeća dva znaka: prekid i nevolja čekaju svoj red.
  2. Prekid
    Samousmjereno ponašanje može dovesti do toga da dijete sa ADHD-om prekine druge dok razgovaraju ili se guraju u razgovore ili igre u kojima nisu.
  3. Nevolje čekaju svoj red
    Deca sa ADHD-om mogu imati problema da čekaju svoj red tokom aktivnosti u učionici ili kada se igraju sa drugom decom.
  4. Emocionalni nemiri
    Dete sa ADHD-om može imati problema sa kontrolom emocija. Oni mogu imati ispade besa u neodgovarajuća vremena. Mlađa djeca mogu imati temperamentne izljeve.
  5. Fidgetiness
    Deca sa ADHD-om često ne mogu da miruju. Mogu pokušati da ustanu i trče okolo, da se vrte ili da se vrte u svojoj stolici kada su prisiljeni da sednu.
  6. Problemi igranja tiho
    Zabrinutost može otežati deci
  7. Nedovršeni zadaci
    Dete sa ADHD-om može pokazati interesovanje za mnogo različitih stvari, ali oni mogu imati problema da ih završe. Na primer, oni mogu da započnu projekte, kućne poslove ili domaće zadatke, ali pređu na sledeću stvar koja ih privlači pre završetka.
  8. Nedostatak fokusa
    Dete sa ADHD-om može imati problema da obrati pažnju, čak i kada neko direktno govori njima. Reći će da su vas čuli, ali vam neće moći ponoviti ono što ste upravo rekli.
  9. Izbegavanje zadataka koji zahtevaju duži mentalni napor
    Isti nedostatak fokusa može da dovede do toga da dete izbegne aktivnosti koje zahtevaju dugotrajan mentalni napor, kao što je obraćanje pažnje na časovima ili obavljanje domaćih zadataka.
  10. Deca sa ADHD-om mogu imati problema sa uputstvima koja zahtevaju planiranje ili izvršavanje plana. To onda može dovesti do nemarnih grešaka - ali to ne ukazuje na lenjost ili nedostatak inteligencije.
  11. Daidreaming
    Deca sa ADHD-om nisu uvek bučna i glasna. Još jedan znak ADHD-a je tiši i manje uključen nego druga djeca. Dete sa ADHD-om može gledati u svemir, maštati i ignorisati ono što se dešava oko njih.
  12. Problemi sa organizovanjem
    Dete sa ADHD-om može imati problema u praćenju zadataka i aktivnosti. To može uzrokovati probleme u školi, jer im je teško odrediti prioritete domaće zadaće, školske projekte i druge zadatke.
  13. Zaborav
    Deca sa ADHD-om mogu biti zaboravna u svakodnevnim aktivnostima. Oni mogu zaboraviti da obavljaju kućne poslove ili domaće zadatke. Takođe mogu često da izgube stvari, kao što su igračke.
  14. Simptomi u više podešavanja
    Dete sa ADHD-om će pokazati simptome stanja u više od jednog okruženja. Na primer, oni mogu pokazati nedostatak fokusa u školi i kod kuće.

Postoje tri tipa ovog poremećaja:

Predominantno slaba pažnja – potrebno je da više simptoma slabosti pažnje traju najmanje 6 meseci i da nisu u skladu sa razvojnim stadijumom. Deca sa ovim tipom poremećaja često ne posvećuju pažnju detaljima ili prave greške zbog nemara, imaju problem sa održavanjem pažnje, čini se da ne slušaju kada im se direktno obraćaju, ne prate usputstva i ne završavaju aktivnosti.

Predominanto hiperaktivno-impulsivni tip – potrebno je da postoji više simptoma hiperaktivnosti i impulsivnosti koji traju najmanje 6 meseci i da ti simptomi nisu u skladu sa razvojnim stadijumom. Neki od simptoma hiperaktivnosti su trešenje rukama i nogama, “vrpoljenje” na stolici, ustajanje sa stolice u razredu, preterano trčanje u sitacijama kada to nije primereno.

Kombinovani tip – podrazumeva da su zadovoljeni kriterijumi iz prehodna dva tipa u tokom poslednjih 6 meseci

Razlike između dečaka i devojčice se ogledaju u tome što dečaci više hiperaktivni i to ponašanje se kroz motornu akciju, dok su devojčice više “odsutne” (sanjare), a hiperaktivnost se ispoljava kroz verbalnu i emocionalnu akciju (brbljive, plačljive).Danas se smatra kako čak 3 – 5 posto školske dece ima simptome hiperaktivnosti. Jednostavnom računicom dolazimo do toga da je u odeljenju od 30 učenika jedno ili dvoje dece hiperaktivno.Studije pokazuju da je hiperaktivnost dva do tri puta češća kod dečaka, nego kod devojčica.Hiperaktivnost se najčešće prepoznaje tek polaskom u školu.

aPerson